Sekcija za ekologiju i biologiju voda sagledava misterije nastanka i razvoja živog sveta pod vodom, razvijajući kod članova kluba ljubav prema prirodi i dajući svoj doprinos odbrani i očuvanju prirode za generacije koje ce tek doći.
Našu planetu nastanjuje blizu 3 milijarde razlicitih živih organizama. Svakodnevno, izumre na desetine vrsta, međju kojima su i one koje nismo imali prilike da upoznamo, popišemo i od njih nešto naučimo.
Dobar razlog za ovako drastične odnose u prirodi leži u nečemu što možemo nazvati prirodnom selekcijom. Iza ovoga izraza se krije metod koji je priroda odabrala da u nadmetanju koji zovemo život, opstanu samo najsnalažljiviji.
Ipak, ovim odnosima brojeva sve česce značajan doprinos daje i sam čovek.
Trudeći se da dostignuća sopstvene civilizacije pokori jedinom cilju - lagodnijem životu i suverenijem statusu među celokupnim živim svetom, čovek često čini sebi međvedu uslugu. Rešavajući sopstvene dnevne probleme, čest je slučaj da stvaramo poteškoće koje će tokom godina koje dolaze pretiti da ugroze opstanak celokupnog života na planeti.
Primere koji potkrepljuju ove tvrdnje danas nalazimo u uništavanju šuma, crpljenju energetskih resursa, bilo da se radi o nafti, zemnom gasu, rudama ili vodi, deponovanju toksičnog otpada koji se pojavljuju u proizvodnji savremenih potrebština...
Ukoliko želimo književnim jezikom da okarakterišemo trenutnu situaciju u oblasti zagađenja životne sredine najblaže što možemo reći jeste da je ona katastrofalna.
Ovakav odnos čovek zadržava i prema vodi. Stav da će voda progutati svo đubre koje smo joj namenili i da nas okružuje isključivo da bi nam robovala, iako svakodnevno prisutan, apsolutno je pogrešan.
Zastarele ribarske metode, česti ratovi, beda i siromaštvo su razlozi za rapidno odumiranje života u našim vodama.
Odumiranje života u našim vodama znači odumiranje izvora hrane, energije, priobalnih naselja, ekonomija koje se na ove resurse oslanjaju.
Među najdrastičnijim primerima uništavanja naših voda nailazimo na nekontrolisano ispuštanje potpuno neprerađenih otpadnih voda teške industrije i velikih komunalnih sistema.
Sve češće metode za izlov ribe su dinamit ili struja, koji su zamenili već dovoljno loše i nazadne metode lova mrežama koje sa dna, neselektivno, na površinu iznose sve na šta naiđu. Iza ovakvih poduhvata ostaje pustoš. Čak i mlade generacije ribara mogu da posvedoče o drastičnom padu količine ulovljene ribe, koji se svakako javlja kao posledica ovakvog čovekovog ponašanja.
Sreća u ovim odnosima je da je voda dobroćudna i da ume da oprosti, čovekovu pohlepu, hirove i glupost. Ipak, postoje granice, iza kojih sledi sunovrat živog sveta.
Odgovor na ovo pitanje sebi su dale neke od imućnijih zemalja zapada. U njihovum budžetima sve su veći fondovi za zaštitu i obnavljanje života voda , a kazne za njegovo uništavanje sve veće.
Cena koju će čovecanstvo platiti zbog uništavanja sopstvene životne sredine iz dana u dan raste. Dobar deo toga odnosi se i na vodenu sredinu. Među ovim činjenicama treba naći podstrek za sve veće angažovanje u zaštiti životne sredine. U tom poduhvatu se držimo činjenice da ukoliko nešto želimo da sačuvamo moramo ga upoznati.
"Podvodni svet"
|
|